Bioraznolikost je ključni čimbenik koji omogućuje opstanak čovječanstva, a njegov gubitak predstavlja najveći problem današnjice…a nažalost to je gubitak koji je najvećim dijelom uzrokovan ljudskim djelovanjem. Živimo u antropocenu, periodu u kojem je čovjek glavni uzrok svih ekoloških, geoloških i klimatskih promjena; tako da postoji šansa da antropocen; prva faza postane i njegova zadnja faza. (Georgi Gospodinov- Vremensko utočište)

Nažalost gubljenje bioraznolikosti je globalni problem, a mnoge postojeće tehnologije bi trebalo zamijeniti zelenim tehnologijama te neprestano osmišljavati i poboljšavati u praksi. Povratak u prirodu nije moguć jer nikada takav idealni svijet nije ni postojao – biljni genetski izvori predstavljaju unutarvrsnu raznolikost koja osigurava životne uvjete na Zemlji i predstavlja temelj prehrane čovječanstva. Prehrana stanovništva našeg planeta rezultat je tisućljetnog odabira biljnih vrsta kao i poželjnih genotipova prikladnih za uzgoj i upotrebu.

Gotovo svakodnevno dolazi do smanjivanja genetske raznolikosti na razini broja biljnih vrsta, stoga je ključni zadatak čovječanstva očuvati divlji biljni materijal kao i tradicijske kultivare želimo li zadržati široku genetsku raznolikost za sadašnje i buduće programe oplemenjivanja bilja. Navedeno se može postići očuvanjem in situ, očuvanjem samoniklih biljnih vrsta na izvornim prirodnim staništima ili u okruženju u kojem su razvila svoja prepoznatljiva svojstva odnosno očuvanjem na gospodarstvu- inter situ u slučaju tradicijskih kultivara.
(Zlatko Šatović, Martina Grdiša, Nina Jeran, Filip Varga/Udžbenik sveučilišta u Zagrebu – Agronomskog fakulteta, Zagreb 2023.)
Vođeni gore navedenim tekstom i mi u PŠ Dubravici krenuli smo sačuvati/ očuvati ono što nam je najbitnije u našem okolišu- naše kultivare, tradiciju i slavensku mitologiju – Projektom Kuća Rožanica.
Dobili smo izvanrednu priliku zahvaljujući općini Dubravica i načelniku gospodinu Marinu Štritofu koji je glavni partner u našem projektu. Ostali partneri u projektu- Kuća Rožanica; budućeg interpretativnog centra za očuvanje slavenske baštine i promicanje zavičajne tradicije su:
LAG SAVA, Dječji vrtić Smokvica- Dubravica, AA ZERO- utočište za konje, Agronomski fakultet u Zagrebu, Komunalno i VIO Zaprešić, Tvornica parketa Bukovinski d.o.o. te Šumarski institut iz Zagreba.
Jedan od najvažnijih događaj u evoluciji čovjeka zasigurno je Prva poljoprivredna revolucija koja se dogodila u neolitiku kada je čovjek s lutalačkog traženja hrane prešao na sjedilački način života i gradnju stalnih naselja. U tim prvim neolitičkim počecima ljudi su na prirodan način uzgajali svoje biljke. Sve je bilo u skladu s prirodom – od navodnjavanja, probira sjemenja te đubrenja zemlje. Tisućama godina ljudi su uspjeli opstati na prirodan i ekološki način.
Nakon prvih analiza provedene ankete sastavili smo popis prioriteta te smo krenuli poštujući dječje želje i mogućnosti.

U našoj Kući Rožanici, kući koju nam je ustupila općina Dubravica za provođenje našeg projekta zasadili smo vrt na prirodnoj osnovi s tradicijskim kulturama našega kraja kao što su to činili i ljudi prije nas…drevni Slaveni. Osim sadnje vrta kojeg ćemo i na prirodan način zalijevati vodom iz bunara, proveli smo radionice o bogatoj mitologiji, ekološki prihvatljivoj poljoprivredi te međusobnom uvažavanju konja i ljudi. Konji su bile svete slavenske životinje i pričati o slavenskoj mitologiji nemoguće je bez tih divnih stvorenja…
Slaveni čijoj velikoj porodici naroda i sami pripadamo; dužni smo sačuvati sve ono što nam je ostavila u naslijeđe- običaje, mitologiju, priče, način na koji se i mi sami izražavamo i razlikujemo od drugih…Višegodišnjim projektom obuhvatiti ćemo bogatu slavensku mitologiju, proučiti panteon bogova, tradiciju sadnje, tkanje na tkalačkom stanu, izrađivati keramiku sa slavenskim simbolima te postati mini interpretativni centar slavenske kulture – sestrinskog projekta Kuće Mokoš, Kuće slavenske mitologije; Kurija Kraj Donji

U ono davno doba kada se dijete rodilo dolazile su vile suđenice/Rožanice…pojavljuju se kada je dijete prvu noć u domu…Uvijek su tri, stoje kraj djetetove postelje i raspleću niti sudbine. Govore jedna za drugom, ali zvuče kao jedna. Svaka govori priču djetetova života od trena rođenja pa do njegovog kraja. Svaka je od tri priče drukčija, ali kad stignu do kraja, slože se oko završetka i posljednjeg daha. Nakon te noći, kažu ljudi za to dijete – Što je suđeno, nije mu izgubljeno… (Bašić, 2019). U predaji u narodu ostala je još uvijek izreka koju su imali naši pretci, a koja se polako gubi pojavom kršćanstva na našim prostorima.

dr.sc. Duša Šarunić

Projekt Kuća Rožanica – očuvanja bioraznolikosti i slavenske tradicije; ušao je u svoju drugu godinu trajanja. Nakon prve godine projekta izdali smo i katalog svega što je rađeno u prvoj godini pod nazivom – Kuća Rožanica.

Glavni partner u našem projektu i podrška u svim etapama rada je općina Dubravica i načelnik općine Dubravica – gospodin Marin Štritof.
U prvoj godini rada naučili smo ekološki proizvesti biljke poštujući tradiciju naših predaka na ovim područjima. Najznačajnija revolucija u neolitiku zasigurno je poljoprivredna proizvodnja i uzgoj biljaka zbog kojih čovjek prelazi na sjedilački način života. Tijekom projekta spoznali smo da se dodatnim radom i angažmanom cijele zajednice – djece, roditelja pa i djedova i baka može proizvesti dovoljno ekološki prihvatljive hrane. Naša Rožanica je postala mjesto druženja, susreta i razmjene iskustava.

Od početka smo znali da je to jedno posebno mjesto; s puno predivnih biljaka i drveća kojima otpočetka nismo znali imena… I zaista sve to zelenilo je bilo dom i našeg velikog svjetski poznatog botaničara – Ive Horvata koji je upravo ovdje u našoj Kući Rožanici proveo svoje djetinjstvo. On je u tridesetim godinama 20. stoljeća objasnio CRET na području općine Dubravica te biljku rosiku koja je zaštitni znak ne samo naše škole nego i općine Dubravica. Ivo Horvat bio je od 1939. do 1945. godine predstojnik Botaničkog zavoda i vrta, a od 1947. godine pa do kraja svog života predstojnik Zavoda za botaniku Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Njegovom zaslugom sistematizirane su vrste perunika Hrvatske i Makedonije. Iz velike ljubavi koju je osjećao prema svojoj domovini novu vrstu perunike; Ivo Horvat je nazvao – Iris croatica.

Iris croaticu je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2000. godine proglasila hrvatskim nacionalnim cvijetom. Za svoje velike zasluge utemeljena je i nagrada Ive Horvata za zaštitu prirode. U našem projektu između ostalog i slavenske mitologije naš Perun je pronašao svoje pravo mjesto…

Ponukani tim otkrićima otvorili smo i novu istraživačku fazu u projektu, a zahvaljujući podršci općine Dubravica odlučili smo naš projekt podići na višu razinu.

Vrijedno radimo i dalje te stvaramo našu zelenu oazu…